Za  Ivana  je najveći problem  što ljudi ne znaju kako prići osobi s invaliditetom. Smatra  da je potrebno zatomiti strah i najprije pitati je li pomoć potrebna. Za njega invaliditet nije nepremostiva prepreka, ali taj put je ipak pun prepreka. Komplet udžbenika za slijepe osobe iznosi oko 9.000. eura za jedan razred osnovne škole. Da bi naučio za ispit morao je knjigu prvo nabaviti, fotokopirati, pa skenirat, pa ispravit greške koje se jave i tek onda pročitat preko govornog laptopa.

Dok je razredom kružila knjiga na Brailleovom pismu, koju većina učenika nikad nije vidjela, Ivan  im je prikazao kratke video filmove, objašnjavajući kako je to biti slijep i ovisan o tuđoj pomoći. Učenike je upozorio da u gradovima  ne staju na stazama vodiljama koje pomažu slijepim osobama.

Obitelj ga je od malih nogu željela integrirati u zajednicu. Njegova razrednica iz osnovne škole je čak zbog njega  naučila brajicu. Jedno od pitanja je bilo ima li djevojku. Rekao je da nema, ali da je otvoren i u tom području života.

On je danas samostalan, radi u savjetodavnoj službi za studente na fakultetu.

Učenici su aktivno sudjelovali na predavanju, te su bili oduševljeni Ivanom. On im je na kraju rekao da se ne boji budućnosti jer da će ti društvo pomoći u onoj mjeri u kojoj se osoba s problemom otvori prema društvu. Smatra da prepreka ima u svemu, ali ih treba nadići..