Naglasio je da je zanimanje kuhar perspektivno zanimanje u kojem se čovjek treba stalno usavršavati, educirati,  pa je i on sam  završio Hotelijerski fakultet,  dok je Željko  Bramec inžinjer  menadžmenta u turizmu. Zahvaljujući svojemu  zanimanju proputovao je cijeli svijet, radio u poznatim restoranim npr. Savoy u Londonu, Esplanadi, Intercontinentalu u Zagrebu itd. Naglasio je da je za ovo  zanimanje jako  važna higijena,uvijek je u restoranu imao po dvije, tri čiste kuharske jakne  jer kontrole su bile rigorozne. Kad bi inspektori uvidjeli da se na higijenu pazi  npr. u Švicarskoj  se ne bi  vraćali po dvije, tri godine , dok su ovdje kod nas,  po njemu, kontrole puno strože.  Nikad nije kritizirao svoje kolege, a uvijek bi nastojao doći do gosta i u jednom kulturnom ophođenju upitao bi jesu li zadovoljni. Ako bi nekad i bilo kritike na jelo, odmah bi nastojali  nadoknaditi neki propust zamjenom jela ili s nečim drugim počastiti gosta. I gosti bi se uvijek vraćali.  Kuhao je za mnoga poznata lica, npr. Frnka Sinatru, ali učenicima je naglasio da svakog gosta moraju tretirati jednako. Svaki dan u kuharstvu je novi dan i novi početak. Nikad mu se nije bilo teško ustati u 5 sati ujutro da bi nabavio npr. ribu koja se  traži. Naglasio je da je kuhinja i ekonomija, mora se uvijek voditi računa o ekonomskom aspektu ovog zanimanja. Zadnjih 12 godina prije mirovine  vodio je svoj restoran u Švicarskoj, sada sa suprugom živi u Lovranu. Djeca nisu pošla njegovim stopama, sin je informatičar, a kći se bavi nekretninama. Kaže da je u penziji, ali da nije umirovljen, aktivan je i svugdje ga zovu, bilo kao člana žirija, bilo kao gastrokonzultanta.

Učenicima je poručio da u kuharstvu treba uvijek težiti izvrsnosti, a  rad, trud,znanje i kreativnost  na kraju se isplate. Unatoč slavi, možemo reći da nas se gospodin Stevo  kao čovjek jako dojmio  svojom jednostavnošću, mirnoćom, dobrodušnošću i  kulturom.