Prvi susret koji se ostvaruje sa školom, prva slika i dojam, stvara se i po njezinim djelatnicima, ali, u prvom redu, po onome tko je vodi. Način na koji je vodi, odražava se u radu škole i na međuljudskim odnosima. Što pamtimo? Pamtimo toplu riječ, brigu, dobronamjernost, staloženost, prizemnost, sigurnost, osmijeh, pamtimo šalu i sposobnost. Prije svega pamtimo vrijednosti po kojima je čovjek upravo čovjek. A za našega ravnatelja možemo reći da je u prvom redu čovjek. Svojim stavom, radom i odnosom prema učenicima i djelatnicima u školi sve je to pokazao stvarajući obiteljsku atmosferu punu podrške, razumijevanja, pripadnosti i, najvažnije, jednakovrijednosti. Jedino u takvim uvjetima smo svi mogli i željeli davati sve od sebe. Posebno puno truda uložio je u uređenje i nadogradnju škole. Svojim upornim i predanim radom te mudrim odlukama ostavio je trajni vidljivi pečat: dobro uređenu i opremljenu školu koje se ne bi stidjele ni veće sredine. Svojom jednostavnošću i pristupačnošću s lakoćom je do sviju nas mogao doprijeti, slušali smo njegove savjete. Uvijek je govorio da učenik mora biti u središtu našega interesa i da sve učinimo za dobrobit učenika. Zahvalni smo mu što je bio dio nas, što smo se u školi osjećali kao u svom drugom domu, što smo od njega učili i što smo mogli biti svoji. Školstvo nije posao već životni poziv, a on je svoj životni poziv profesionalno i, prije svega, ljudski odradio. Želimo mu zdrave, vesele i dugovječne umirovljeničke dane!